so sourej

toliko je interesantno kako nekad ne možemo da prebolimo nešto za šta 100% znamo da je bilo destruktivno i ponekad ponižavajuće za nas.
i dalje tražim razloge za tužan osjećaj kad god mi trenutak samoće uskoči u pretrpan raspored, vraćam svaki momenat sreće, svaki sekund pripadanja, svaki osmijeh, svaki zaljubljen pogled, svako držanje za ruku, svako ostajanje do jutra, svaki izlazak, svaki ostanak, svaki detalj vezan za njega.
i dalje jednu te istu osobu čuvam od zaborava, dajući joj tone pažnje i vraćajući uspomene na to kako nam je bilo lijepo 50% vremena provedenog zajedno.
zanimljivo je kako znam da to nije bilo to, i kako zaslužujem bolje, pazite, nije on jedini na svijetu, nisam ja glupa, nije on princ iz bajke niti sam ga toliko idealizovala da ne znam gdje prestaje on a počinjem ja.
i posle godinu dana i dvije veze nakon njega, uveče, kad legnem, ujutru kad ustanem, evo sad, kad god sam sama – dođe.
neobjašnjivo ali dođe.
i guram glavom i guram rukama i guram srcem i kažem idi, vičem -IDI, ali on je tu.
kažem -neobjašnjivo, jer bih ga golim rukama mogla ubiti, mogla bih proći pored njega da umire, neka umire, ko mu jebe mater, ali ne bih mogla objasniti kako smeće od čovjeka ne nestaje iz mene.

kažem vam, nije mi bilo dobro 50% vremena, ali mi je bilo najjače 100%.

kamicak
3. https://youtu.be/8MHZ3GwPRqA 2.ne pišem da fasciniram. 1. ko, bre, ne sme? My Mother is a Mother of God! -vrsna umjetnica-

10 komentara

  1. Ti Kacamakova mene dirnes svojim pisanjem, dakle tako fino pises da prodires po sred mene u dubinu duse. Zato sam ti i reko da pises knjigu jer fino to znas, steta da te jedan da ne citamo pa da se ja dicim kako sam ja s tobom bio jaran 🙂 A vidim i Bjatkica je ziva. Nemoj reci Bjatkici da sam je hvalio, bojim se da je ne ureknem.

Komentariši