Danima, mjesecima i godinama slušam isprazne priče od izuzetno pametnih, poštovanih, divnih i društveno jako prihvaćenih ljudi.
Mnogo lijepih misli i zdravih zaključaka, finih manira i dobrote primjećujem u ljudima koji nisu bitni i nisu upadljivi na globalno – seljačkom – nivou.
Gledam u nepravdu, gledam je u oči, ona mene gleda, ja obaram pogled i odo’ dalje.
Kad sam prije pet godina prvi put došla na razgovor za posao ( a nisam bila mala, naprotiv), majka i otac su mi rekli : nemoj se napadno oblačiti, ne šminkaj se mnogo, druga strana će steći pogrešan utisak.
Prije deset dana slušam maminu drugaricu kako savjetuje ćeru od 17 godina da obuče nešto provokativno za razgovor sa gazdom kafane jer zna se kako to danas funkcioniše.
Ne, nisam došla da morališem.
Došla sam do zaključka da ono malo ženske manipulacije više nema smisla i da su nam uzeli i onaj zadnji ćejf pri flertu sa muškarcima.
Nekad je bolje imati sirotinju za svog partnera.
Zar u kafanama to tako ne funkcionira oduvijek?
Mislim, što ti je bolja konobarica, to ti dolazi više muških pa je i promet veći. Jednaka stvar kao i ono kad klubovi objavljuju slike zgodnih (polugolih) žena da povećaju dolazak muškaraca, jer muški nose lovu.
Al I get the point, mater to da savjetuje kćeri… Da je otac bio tu, ne bi smjela ni pisnut 😆
uporedila sam dva tipa roditelja, gdje smatram da će ova konobarica proći bolje od mene jer su meni branili da radim – kako to sad ide, već naprotiv – kako je pristojno.