Moj problem je što sam tip osobe koji je nestrpljiv.
Ja ću početi da pišem blog, puna ideja, a onda ću se na pola zaustaviti i prestati jer nisam našla odgavarujuću riječ.
A ne volim da sam nedorečena.
Dakle, bolje da ne kažem ništa nego da kažem kako ne treba.
Fenomen koji mi je potpuno nejasan čitav život iako sam apsolutno svjesna različitosti među ljudima jeste taj da ja ne valjam nekome iako mu dam sve a ništa ne dam nekome i on bi umro za mene.
Ono, nemoguće da je malo ovo sve, a ništa puno?
Da li me neko razumije?
U suštini, nisam nesrećna u ljubavi trenutno, samo me kopka ta pomisao da sam mogla biti (još) tamo, al na sreću evo me skroz ovamo!?
Jel poenta i suština svih nas da je nama lijepo? Prvenstveno?
Kako se ja zadovoljim ničim a znam da je to ništa i može mnogo bolje a svjesna sam ljepote života i veliki uživalac iste?
Da li mi je bitno da vole mene ili ja njih?
Šta je bolje?
Jel bitnije da mene vole više?
Složićete se, bitna je obostrana ljubav al šta je VAMA bitnije?
Da volite više vi ili da vole više vas?
Ja mislim da uvijek jedno više voli.
Ono, zašto bih to bila ja?
(Skoro) uvijek ja?
Da li ja ZNAM da me fatalna ljubav ( toksična ljubav?) svaki put unazadi?
Da. I?
Da li sam dovoljno zrela da istoj kažem – ciao?
Mislim da da.
Da li sam ja spremna za nešto više u životu?
Mislim da da.
zanemarite činjenicu da sam razgovor sa samom sobom pretočila u slova i vi sad (ne)morate da čitate al tu smo gdje smo.
Umetnica mora biti Ćana
Odlično pitanje.
Nije bitnije, ali bolje… Da, bolje je da mene (više) vole. Uvijek. Izuzetak je jedino moje dijete.
Ne ulazim u nešto što bi bilo drugačije čim primijetim da bi moglo biti drugačije, a to intuitivno uglavnom osjetim negdje u samom začetku.
Mislim da je ovo što sam ranije napisala privilegija ženskog pola i da to tako uvijek treba i biti i ostati. Zbog svih naših kvaliteta i, ne krijmo to, naše biološke i estetske superiornosti nad suprotnim polom.
Kad smo kod privilegija ženskog roda
Postoje žene koje iste koriste maksimalno
I one koje ne koriste nikako.
Neulaženje u nešto što nije bolje za mene, dolazi tek sa zrelošću i hvala Bogu da je došlo
I žene i muškarci imaju svoje privilegije, ali i polje djelovanja, gdje do izražaja treba doći izgrađenost njihovih specifičnih kvaliteta.
Žene koje ne koriste svoje prirodne privilegije škode svojoj vrijednosti, pa, samim time, i svome dostojanstvu. To je moj pogled na stvari.
Ovdje je važna distinkcija između pojmova korištenja i zloupotrebe, ali podrazumijevam da to znamo i da se sa time izlišno baviti u ovome kontekstu.
Drago mi je što je došlo Kamičak. Sada kreće prava stvar🥰
Jesam li ja jedina koja ono bajkovito vjeruje da bi se tu trebalo podjednako volit. Rijetko u praksi, ali postoji, postoji samo kod dovoljno zrelih pojedinaca koji su dovoljno sretni da nabasaju jedno na drugo.
U pojedinim fazama života, jedno od nas će zahtijevati da više brinemo o njemu, a on nam neće moći uzvratiti, ali to se ne može nazvati da ja koja brijem, više volim. Što se tiče emocija (jer ljubav nisu samo emocije) puno puta se nađu osobe sa dva tipa privrženosti, jedan je odbijajuči (pa se čini da on manje voli), a drugi (ima neki izraz) jer onaj koji zahtijeva ( pa se onda čini da on više voli), ali da bi se izloječili moramo nači nekog tko nije tolika krajnost i kojeg ćemo biti sposobni voljeti, koliko i on nas.
I ja sam mišljenja da je ideal muško – ženskih odnosa podjednaka ljubav.
Ali što kažeš – u praksi je malo teže
I da, ne bih htjela da se stekne utisak da smatram da JA ne treba da volim koliko i on
Samo, izmedju te dvije opcije biram da je mnogooo ugodnije da slijepo ne pratim i ne gledam nekog ko ne zaslužuje