….
,, Volela bih da nisam mirna, tiha, kad sam mnogo besna, jer se malo plašim sebe. “
despicable me.
Pročitala sam jednom jednu veeeliku mudrost. Ne raspravljaj se s njima, samo im saopšti presudu. Volim Tokina. Nestade mi neta, a legla sam, nije baš da mi se spava. Nije baš i da sam prejako inspirisana, biću nepovezana, lupaću. Nisam neko ko voli da piše o sebi. Ozbiljno da piše. O tebi mogu, ali neću…
..standing in a storm, making it insane.. ;D
Izvuci jedno lice iz gomile oko sebe, pa ga obaspi komplimentima. Reci mu da ima najljepše oči i da fino, smisleno priča. Reci mu da je pametan, to obavezno. Izvuci iz gomile jednog čovjeka, jednog što te voli, jednog što te želi, jednog što si mu samo simpatična i vidjećeš koliko je svaki od njih…
odluke, odluke ..
Nisi mi prioritet – govorim Mladenu, – ne mogu da preskačem bitnije – namigujem. Gleda, gleda pa ode. Sjedim sa Marinom, pijemo kafu, pita me da idemo u jedan fensi klub za vikend, kaže, da budemo viđene. A, šta ćeš, ‘ajde ‘oću. Kakva li haljina ide uz fensi klub, mislim u sebi, postavljam pitanja… Njah,…
he told me so..
On bi me promijenio, kaže. Naškrabaću ti nešto, ako nisam zaboravila. Nisam ni znala, ali nisi ni ti bolji. Iskopiraću ti neki citat, reći ću ti da je moj, a ti treba da se iznenadiš i da mi kažeš kako obožavaš moje riječi. Naravno da voliš jer ih ja izgovaram. Mogu da ti recitujem haiku…
ss…
Zvaćemo ga Milan. Nikad nikome nisam rekla za Milana. Ni Milanu nisam. Mislim da je znao, ali se, valjda, vodio logikom da, ako ja neću da kažem, zašto bi i on. On je bio neko-čije-se-ime-ne-spominje. Pa, nije da nisam smjela, ili nisam mogla, jednostavno nisam htjela. Jer spominjanje njega bi izazvalo lavinu pitanja koja bi…
Someone to face the day with, make it through all the rest with, someone I'll always laugh with, even at my worst, I'm best with you, yeah!
Kad uđem u prostoriju punu dragih ljudi i ne znam koju prije da zagrlim ili poljubim, osjećam se kao onomad, kad sam bila mala, pa me zatrpaju poklonima a ja ne znam gdje ću prije i koji prvo da otvorim, pa uzmem onaj što mi mama da, dok prekornim tonom govori da sam nepristojna i…
..da sam ti ćale,u svakom smislu bi ti jeb’o mater!
.. jedna od noći (čitaj – svaka) kad izađem, pa se osjećam bezveze jer sam jedna od četiri djevojke u klubu koja nije došla polugola. Jedna od pet koja je došla kući prije jedan. I JEDNA OD DESET KOJA JE POLJUBILA BANETA MOJIĆEVIĆA U OBRAZ. (ovo je zaslužilo kaps lok, ajm sori) čirsss!
I know I am more than they see, I'm everything, everything is me..
ljudi prave planove, Bog se do suza smije.
:/
….još uvijek sam ista ona sjebana duša kao i prije pet godina… i teško mi je pomiriti se s tim da to nije bio samo period.
c!
Ne volim neljubazne ljude. Vozača, kojeg pitam – “Izvinite, je l’ sada krećete?” -“Ne, stojimo. *kiseli kez* Izvini, nadobudni kretenu, morala sam da pitam, jer baš predugo pušiš sedmu cigaru, znaš, ja bih PLATILA da me voziš, oprosti što ti je to POS'O i izvini na drskosti i hrabrosti da ti se obratim. Službenika, iz…
b…
.. bila je očajnički željna i izbirljiva u isti mah, i na nekin način lijepa, ali nije joj baš išlo od ruke da postanem ono što je zamišljala.
citat.
Na isti način volim Mesec i Mjesec, jer osjećanja i osećanja su isto. Svet je lep, jedino kada je svijet lijep. Kada se gleda u zvezde i zvijezde, ima ih barem duplo više, pa je duši lepše i ljepše dok bira na kojoj će se nastaniti. Sitne duše, koje od bogova ne vide Boga, nek’…
oh, wee…
“Uzmi jedan cvijet i odnesi ga onoj ženi! ” Vičem, palim Caps Lock, vrištim – odnesi ga! Okrećem se ovom iza, sa dozom gađenja, govorim da ne bude nepristojan i ne gleda tako uporno. Smješka se, kao, slučajno je. Telefon treći put u roku od 15 minuta zvoni, isti broj, isto ime. Prevlačim prstom na…
frikić…
Cupkam u mjestu, kao igram. Cupkam u mjestu, pratim ritam, neki čudni, nezanimljivi, isprazni. Kao kad mi pričaju, a ne gledaju me u oči, tako nekako. Tako, nedovoljno dobro, nedovršeno, možda nezainteresovano, ne znam. Znam da je pjevačica lijepa, lijepo pjeva, gledala sam je u emisiji gdje se tako neki V.I.P- ovci takmiče ko bolje…
konfuzija misli..
Uzmi ovaj kaput i odnesi Bobanu, požuri, izađe.. biće mu hladno danas. – Ali t-… dosta, idi! Nervira me, kad će više prestati da mi naređuje. Boban se nije ni zahvalio, mislim da je čak i opsovao nešto. Šutira limenku, a deklamuje kodeks poslovnog gospodina u odijelu. Jedan Veki me pita – ‘oće li to,…